Borba sa predrasudama-prvi deo

Hajde da se danas bavimo predrasudama u Srbiji prema zenama.Moze? Vezite se..polecemo!

Iz svog zenskog a nimalo ekstremno-feministickog ugla gledano zivot u srbiji za zene uopste nije lak.Nasi muskarci sa brdovitog Balkana zive u obicajima iz 19-og i prve polovine 20-og veka,a to sadasnje zene pocinje ozbiljno da uzrujava.Jer,zene vise nisu vrat kuce..mnoge od nas su postale i vrat i glava svakog doma.Brvo zene,ponosim se vama!Ocekivano,muskarcima to i smeta.Pa,ko vam je kriv kad ste nesposobni!Naravno,cast onim muskarcima koji postuju dzentlmenski kodeks u ponasanju prema zeni.Kako u kuci,tako i van kuce.Uostalom,najbitnije je ono sto ostaje u vasa 4 zida jel da?

Hajde da se vratimo na pocetak.Predrasude...ima ih mnogo.Na pocasno prvo mesto stavljam davnasnji mit-Zenama je mesto u kuci,u kuhinji.Grrr...sva se razbesnim kad pomislim da zena svoje najbolje godine provede cisteci,kuvajuci i podizuci decu-sve sama.Dragi muskarci,dosta je bilo.To je moglo nekada dok su muskarci zaradjivali i vise nego dovoljno para za opstanak cele familije i zena bi bila postedjena i blazena da sedi kuci i brine brigu o familliji.Ali,vremena su se promenila.Zene su pocele da zaradjuju vise novca i da provode duze vremena na poslu.Muskarci su poceli da se previse oslanjaju na zene i nastao je kurslus.Sada su muskarci postali nezadovoljni jer zene vise zaradjuju i manje su kod kuce.Muskarci bi i dalje da kada dodju kuci nakon napornog dana imaju topao rucak vec postavljen za stolom koji mami mirisom i decicu koja ce ga veselo docekati,kuci koja blista,zenu koja ga docekuje sa umornim osmehom na licu i keceljom oko struka.A situacija je sledeca-muskarac dodje kuci nakon napornog dana ulazi u svoj dom,zatice tragove jutarnjeg spremanja svuda po kuci,na frizideru cedulju sa detaljnim uputstvom kako da spremi obrok jer ona nece stici to da uradi.Pocinje bes,znam...ali,ajmo sada realno.Zar vam se ne svidja kada je zena zadovoljna?Kada zena sija?Kada ima samopouzdanja i svoju licnost?A zena ce biti zadovoljna sobom jedino ako iza sebe vidi rezultate svoga rada.I tako se mi vrtimo u krug.Zbog ove predrasude,brakovi se raspadaju.To je ziva istina!Ali lek je u sledecoj caki-u razumevanju.Zena je ponekad umorna i radi isto tako naporan posao kao i vi muskarci.Nadjimo se na sredini i pomozimo jedno drugom.Ono-ravnopravnost medju polovima home edition.To bi trebalo da izgleda tako sto ce muskarac spakovati svoj ego u dzep od kecelje i ponekada uskociti u ulogu kuvara.Moze izgledati i zabavno.Zeni ce to mnogo koristiti a muskarac ce nauciti nesto novo plus bice mira u kuci.Nije tesko nimalo!

Na drugo mesto ali ne manje znacajno-zena koja dobro izgleda i vodi racuna o sebi je-laka zena alijas kurva.Molim?!To je mozda trebalo da bude na mestu broj 1.To je takva jedna nebuloza...da ja nemam reci.Zasto?Cemu takvo razmisljanje?Zena ce vam biti verna ako se zapusti?Unisticete njeno samopuzdanje tako sto cete je  psihickim pritiscima odvratiti od nege,o brige o sebi?O zeninim obaveznih 5 minuta vremena koje ce pokloniti sebi?Greska dragi muskarci.Zena ce se kad-tad prenuti i poceti mic po mic da se vraca sebi prvenstveno.U tom stadijumu kada zena pocinje da shvata da je muskarac njen partner kriv za njeno nezadovoljstvo sobom,pocinje sve da puca.Zena dobije lavovsku snagu da skine koji kilogram viska,da se odmara,upise jogu i pronadje mir u sebi.Da se zdravije hrani i tako osvezi svoj osragizam i svoju licnost.Zar ne volite da vam partnerka izgleda zadivljujuce?Da pleni svojom licnoscu?Da joj sve dobro stoji?Da bude nasmejana i zadovoljna?Lek za taj problem jeste da shvatite da zenina briga o sebi ne znaci ulepsavanje za potragu novog decka ili svalera nego to zena radi zbog sebe i zbog vas,stalnih partnera.Jer zeni mnogo laska kada drugi vide njen trud ulozen u izgled i kada se partner time ponosi.

Bronzanu medalju zauzima stereotip i iritirajuca recenica-sve zu zene iste.I onda se tu muskarac hvata za slamku tako sto citira P.P.Njegosa "Sve su zene kurve,opsrosti majko i ti se zena".Iako duboko cenim i postujem pomenutog vladiku,pisca i vladara-sa ovim se ne mogu sloziti.Zasto generalizovati zene?Mozda zene imaju taj urodjeni instikt da sve na isti nacin pobegnu od muskarca kada se nadju u cosku.Mozda zene ponekad idu linijom slabijeg otpora i zato ispadaju lazljivice,manipulatori,kurve...Mozda zena ponekad pozeli neki flert sa strancem-to ne znaci da ce leci sa njim u krevet.Istina je da volimo flert,da volimo poglede na sebi,da volimo da slusamo odjek koraka na visokim potpeticama uz mnogo pogleda na sebi.Tacno je i da kada zena voli da ne zeli nijednog drugog.Da vara samo iz osvete. Da krijuci place i guta svoj ponos iz ljubavi prema muskarcu...To vam je ogoljena istina. 

Nije li Jovan Ducic rekao o zeni "Zenu treba uzeti za ono sto jeste i ne pokusavajuci da je izgradjujemo bolje nego sto je Bog napravio.A ako se zena uzme za onakvu kakva je odista,ona moze jos donijeti muskarcu neizmjerno mnogo radosti." i

"Zena se cesto brani od poroka srcanije i postenije nego muskarac,jer zna da je ne kontrolise samo jedno lice nego celo drustvo i porodica i sve ostalo dto su ljudi podigli protiv zene"  

Eto pravih citata! 

 

 


Back to life

Bila je zima.Bila je to najtuznija zima.Sneg je pretio lavinom nevidjenih razmera,Sunca nije bilo ni u najavi,njegovih toplih ociju nije bilo nikuda.I zalud se ta zaljubljena devojka trudila da ih sretne negde.....bile su predaleko.Bile su u drugom gradu,u drugom zivotu...mozda i u drugom srcu.U necijem malom srcu.U njenom srcu su provele vec zavidno vreme,sve se oko nje naviklo na prisustvo tog misterioznog pogleda,te istine sakrivene iza lazi.Iza tisine...

Bila je zima,devojka je lezala u svom velikom,za broj vecem krevetu.Negde je zvrcao alarm,ali ona je vec odavno bila budna.Opet su je budili kosmari,opet je jutro docekala umorna od hodanja i trcanja u buducnost u koju vise nije bila tako sigurna.Mislila je,nikada se nista nece mrdnuti sa te mrtve tacke,ostace isto kao sto reka ostaje ista i u istom koritu tece...vekovima. 

Pa,njena je ljubav bila tako vecna,kao ta reka.Njena je tuga bila rt u reci.Cudno? Ne.....njena je tuga bila kao ostrvo u reci,kao brana.Kocila je nove ljubavi a od stare pravila duboko,sopstveno jezero.Te je noci sanjala njega,sanjala je sve svoje strahove u jednom snu.Sanjala je da odlazi,da vise nema njegovog pogleda i osmeha.Pa,ionako ga vec nije imala...ostala je samo uspomena.

Jutro je pocelo kao i svako drugo.Alarm,kafa,jurnjava i polazak.Bila je umorna a dan jos nije ni poceo.Oblacila se u tisini,tuga je uhvatila.Toga jutra imala je crne misli.Mislila je,brana je pukla.Sve je puklo.San o njemu,o njenom Gospodinu Ljubavi,potpuno je poremetio.Stala je pred ogledalom.Bila je to mlada,jedra zena.Pitome face,skladnog izgleda.Iskrenih ociju, porculanskog tena i prstiju dugih,kao dirke.Imala je to nesto,nesto sto je on voleo.Mahinalno se oblacila.Teget pantalone,bela kosulja,teget sako.Bela esarpa.Na ocima-crni alajner,na obrazima rumenilo boje kajsije,na usnama crveni karmin.Kosa vezana u visoku pundju.Sive cizme do kolena od prevrnute koze,sivi kaput sa ruskim kopcanjem,siva velika torba.Imala je stila.Bila je uzor mladim zenama na poslu.Uvek poslovna,uzdrzana i korektna.Uvek puna razuumevanja.U sebi je prezivljavala emotivni krah zbog daljine koju joj je zivot dao kao prepreku za ljubav.

Gledala je cesto u ljude,sasvim nepoznate na ulici.Toga dana divila se mladoj zeni koja je sa ponosom koracala gradskim ulicama,onako graciozno i lako-potpuno isprskana nepaznjom nekog vozaca.Ali,ona nije dala da joj to pokvari dan.Ostala je nasmejana i gazila ulizom kao kroz svoju bastu.Sigurno je srecna.Sigurno nije dozvolila da joj mala nezgoda pokvari caroban pocetak dana.

Ne secam se svog poslednjeg carobnog pocetka dana.Ah,evo upravo se setih.Bilo je to onda,onog hladnog pocetka proleca.Onde,u maloj sobi ispod malog cebeta.Krili smo se od hladnog jutra.Grlio je me je,stiteci me od zime. Bilo mi je sve magija,iako je magija bila samo nasa ljubav.Vrcam se u realnost.Nema te.I mozda se vise nikada neces vratiti.

Dan je odmicao,sneg je padao,san o tebi bio mi je pred ocima.Ne mogu vise da se borim...okrecem tvoj broj.U grlu knedla,u ocima suze.Ne javljas se....Opet prolazim kroz isto.Idemo dalje....

Sve je stajalo u vazduhu.Telefon zapista.Poruka.On.Moj Gospodin Ljubavi.

-Cekas me?Jer,ja sam tu kod tebe,jos malo....

-Ne cekam te.Imam obaveza.

-Ok,ako tako zelis!

Bilo mi je tesko....ali,morala sam tako.Dosao je kraj radnom vremenu i krenula sam ka svojoj pecini gde cu da vidam rane.Ka svome domu.Isred vrata me je cekalo malo iznenadjenje,nesto sto nisam ocekivala uopte.Ugledala sam njega.Sa onim istim osmehom i pogledom.U meni se sve polomilo.Nisam mogla da govorim.Pala sam mu u zagrljaj,prvo se smejala onda plakala,zatim cutala....nisam znala sta da te pitam.Znala sam da ako se vratis meni,da ce to biti zauvek.Jer,pustila sam te da biras.I izabrao si...

Posle svega,citam ti sa lica sve tvoje zelje i misli.Ne moras nista da mi kazes.Od ove noci,znam da nas vezuje neka magija i da ce ona trajati dok trajemo i mi.Zauvek.Samo me zagrli...i dobro je.Uvek cemo imati jedno drugo.

Bila je to noc bez reci,bez obecanja.Samo strast,ljubav....i razumevanje.Nemusti jezik.Jezik ljudi koji se beskrajno vole.

I dozivela sam svoje carobno jutro.

Onog dana kada sam mislila da vise nema nicega.Kada sam mislila da je sve puklo.Da se rasparcalo u sitne komade.Ono se kao ptica Fenix podiglo iz pepela i uspravilo u svom najboljem izdanju.U najsvetlijem...Jer od tada,sve je istorija.Mit.Prica koju nasi zajednicki prijatelji pominju....Kojoj se dive.

Od te noci,ja verujem u nevoguce!